zoonpolitikon
Kirin i JU BI TO
"Surfam" ja malo netom u potrazi za nekim zabavnim temama i aktualnostima,a kad ono opet Kiro! Nekako je postao popularan od onog JU BI TO-a. Čovjek bi rekao da bi trebao biti zahvalan jer ipak,kako se kaže,čak i negativna reklama je ipak-reklama! No..Kirin je navodno uputio Goggleu,vlasniku YouTube-a, zahtjev za dostavu podataka o adresi računala s kojega je poslan onaj famozni zapis. Naime, Kiro je nedavno javno optužio SDP da stoji iza objavljivanja video uradaka na YouTube-u koji ga ismijavaju . Nije da ikog branim, nemam nikakvih "osjećaja" ni prema Kirinu ni SDP-u,ni nikome uostalom od naših političara, ali koja je ovdje krivnja SDP-a?! Ma i da SDP nije taj koji je plasirao te video uratke(što,slažem se,nije etično)nego neki "obični građanin" koja je svrha? Koja bi bila kazna?? Ne vidim čemu to.. Mislim da Kiro,koji se stvarno,ALI STVARNO,ne zna izražavati i komunikacijske vještine su mu na nuli, ne može prihvatiti tu činjenicu da nije tako elokventan pa sad traži "krivca" tomu. Pa nismo glupi,i sami razumijemo da ga ništa ne razumijemo,taj netko tko je na YouTube-u objavio uradak "Kiro prosviro" samo je na jedan veoma duhovit i zabavan način to uobličio i fokusirao nam pažnju na neke dijelove tog zanimljivog razgovora u "Otvorenom". Prema tome,ako baš želi nekoga kriviti,neka krivi profesoricu hrvatkog jezika iz škole ili,ako želi biti ekstreman, Majku Prirodu što mu nije podarila dar tečnog i razumljivog govora.
01.06.2007. u 16:16 | 0 Komentara | Print | # | ^1.MAJ
“Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. 1. svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.U 20. stoljeću datum se s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta.”
Ovo objašnjenje sam dobila na wikipediji kad sam,inspirirana današnjim danom (1.MAJ), krenula pisati ovaj post. Puno se toga (ili ništa-ovisi kako se na pojedine stvari gleda) promijenilo od 1886.,ali neke su stvari ostale iste. Kao npr.obilježavanje ovog praznika na Maksimiru. Ne mogu,a da ne primijetim da je velika većina posjetitelja Maksimira ove,a i prijašnjih godina, ustvari pasivno,ne-radno stanovništvo.. Hm..tko zna zašto ?? Da ih slučajno ne mami grah poslužen u plastičnim Ledo posudicama ? Tužno je to što je taj problem svake godine sve izraženiji.. Penzionerima,a i ne samo njima, taj dan vjerojatno dođe « ko naručen ».
Praznik rada,1.maj/svibanj,kako vam drago,u svakom slučaju NE-radni dan,trebao bi biti dan za opuštanje s obiteljima,druženje u prirodi i,meni se nekako čini najbitnije, dan kada bi se radnici ponosno mogli osvrnuti na 1886.i sve godine nakon nje i priznati koliko su si tog omogućili u ovih 120ak godina. Ali ne! Ne samo da se prava radnika nisu od spomenute 1886.godine gotovo ni pomaknula (jer s obzirom na godinu u kojoj živimo,radnici su užasno zakinuti !Neki bi se i danas još uvijek mogli boriti za osamsatno radno vrijeme ! ) šikaniranje,omalovažavanje i iskorištavanje radnika još uvijek traje,nego i na sam Praznik rada naši radnici – rade ! A i oni koji bi se kao ljudi u istom « sosu » trebali držati na okupu-Sindikati-ne mogu naći zajedničke riječi. Eto što nam je 21.st.donijelo..ustajanje za posao na 1.maj,grah i još jedno razočarenje u bolje sutra !
EP 2012.
Ovoga puta pisat ću o nogometu jer kao što je to običaj, u Lijepoj našoj ništa ne dolazi odvojeno od politike,tako da ovaj moj post neće odskakati od tema koje moramo obrađivati-političkih tema. Evo,prošlo je već neko vrijeme od “fijaska u Cardiffu” , kako se to “iz milja” u medijima najčešće opisivalo. Javnost se već i pomirila s tim da smo “izgubili”, a oni koji nisu ništa očekivali nisu se imalo oko čega ni miriti.. Nekako mi to ipak prenapuhano zvuči - “pomiriti se s nečim” kao da je,ne daj,Bože,netko umro,ali nekima je to i bilo tako tragično. I meni je žao što nam se taj san nije ostvario,ipak bi to puno značilo za našu promociju,ali eto..pomirila se i ja ;) Nakon što su nas vodeći ljudi koji stoje iza ovog projekta uvjerili da je Prvenstvo naše, 0 bodova u Cardiffu za sve je bilo k’o hladan tuš! Meni je u cijeloj toj priči smiješno,ali nimalo neouobičajeno,kako se kod takvih “stvari” uvijek ponavlja jedan te isti obrazac. Naime, prije konačne odluke Marković, Sanader i ostatak prateće garniture bili su tako složni, hvalili su jedni druge i dizali se u nebesa, pohvale su stizale i na račun HNS-a i političara i Vlade kako su učinili sve što su mogli i to vrhunski..ma sve 5!A kad ono-Bum!Paf!Tres!Realitiy chek! The Oscar goes to..Ukrain and Polland! I onda kreću maloprije spomenuti obrasci. Prvo-Sanader kao pravi Sherlock Holmes traži krivca,krivi HNS,Markovića..IPAK nije bilo sve tako bajno obavljeno. Drugo-dobitnici Prvenstva su se sigurno poslužili m&k(mitom i korupcijom) da bi pobijedili (a nama dobricama Hrvatima je to takva nepoznanica) I treće-Pukanić izlazi s pričom o pokušaju Markovića da podmiti Ivu (Pukanića) kako bi ovaj odustao od kandidature za predsjednika HNS-a. Ne ulazim u to,nemam nikakvih dokaza koji bi potkrijepili istinu ili laži jednog ili drugog,ali..skandala na pretek! Naša “estrada” nas stvarno zna zabavljati. Pa kako bi nam ikad bilo dosadno.. ?!
30.04.2007. u 17:05 | 1 Komentara | Print | # | ^Kako je ovih dana aktualna tema bolest Ivice Račana i svi o tome pišu,mislila sam da ja neću,ali slušala sam sad vijesti i tako me jedna rečenica razljutila da sam odučila napisati ovaj post. Naime, "Zdravko Tomac došao je SDP-u dati podršku u njihovim najtežim trenutcima." SDP-ovim najtežim trenutcima?? Ne znam šta da kažem osim - užas! Mislim ipak da većina ljudi, bar koje ja znam , bez obzira kojoj stranci pripadaju, na Ivicu Račana i njegovu bolest gledaju kao na ljudsku tragediju, a ne razmišlja o tome kako će SDP sad bez Ivice.. "Jadan SDP.." Možeš mislit'! I svi ti mogući političari koji ga posjećuju,pa daju nekakve patetične, "isfrazirane" i istrošene komentare,ma sve mi je to nekako degutantno.. Znam da politički krugovi ne funkcioniraju na taj način,ali mogli bi se za života jedni prema drugima ponašati na način primjeren jednom prosječnom homo sapiensu (svi smo bar jednom pogledali sjednice Sabora na tv pa znamo da u većini slučajeva nije tako) pa ne bi sad imali potrebu za "čišćenjem savjesti".. Sve mi je to nekako forme radi,ne vidim nikakve suosjećajnost ni sa strane medija, ni političara.. Ipak smo na kraju svi isti i bolest ne bira ni mjesto, ni vrijeme,ni ljude.. Mislim da javnost mora biti obaviještena o zdravstenom stanju političara, ali neke granice moraju postojati,a ovoga puta,mislim da su se prešle i previše..
13.04.2007. u 22:19 | 1 Komentara | Print | # | ^IZBORNA APSTINENCIJA
Evo,kao prvu temu svog bloga odabrala sam –ništa novo i iznenađujuće, budući da se samo o tome i priča -temu izbora. Pred nama je izborna godina, godina u kojoj bismo svi trebali “odraditi” svoju građansku dužnost i sa savješću pristupiti onome što se tiče svih nas i što činimo za svoje dobro-preuzimanje odgovornosti za vlastitu budućnost. Pitanje je hoće li se to dobro stvarno ostvariti,bilo da pobjede “naši” ili “protivnička ekipa” ,ali bar znamo da smo nešto pokušali učiniti, promijeniti. Trebali bismo racionalno razlučiti i ocijeniti prijašnju vlast, sagledati programe pojedinih stranaka,usporediti ih s vlastitim svjetonazorima, ciljevima koje želimo da se ostvare,već kojim kriterijima po kojima se odlučujemo za stranku za koju želimo glasati. Kažem,trebali bismo,ali i ne moramo.. Jer, dok jedan dio građana “razbija glavu” oko izborničkih listića (ajde,nije baš toliko!već više-manje svi po prilici znaju za koga će glasovati) jedan manji,ali ipak osjetni,dio o tome ni ne razmišlja jer već zna da na izbore jednostavno neće izaći. Njih ne “tangiraju” jumbo plakati s nasmiješenim licima naših političara,kojekakva koaliranja,priče o EU,državnom interesu i ostala slična obećanja.. Fenomen apstinencije postoji svugdje u svijetu pa kako ne bi u RH!? Različiti su uzroci apstiniranja, tj.suzdržavanja od izbora , najčešće su to nezainteresiranost, nedovoljna prosvjećenost birača i njihovo uvjerenje da se time ne postiže neka korist kao što je promjena vlasti. Suvremena politička praksa pokazala je da je najveći broj apstinenata među mladima. Kako će biti ovoga puta , vidjet ćemo.. Sigurno je da je veliki dio građana Hrvatske svakim danom sve više razočaran politikom koja se u Hrvatskoj provodi i na svakim im je izborima lista dobrih strana, koje bi trebale prevagnuti nad lošima u korist ove ili one stranke, sve kraća.
21.03.2007. u 18:05 | 2 Komentara | Print | # | ^